4. listopada 1991. godine započeo je snažan i težak napad JNA i pobunjenih srpskih snaga na položaje hrvatskih branitelja na području Karlovca.
Istodobno su se vodile žestoke borbe na Slunjskim brdima, Turnju, Kamenskom i Gornjem Mekušju. Dok su hrabri branitelji branili svoje položaje, tisuće snažnih projektila zasule su Karlovac, Dugu Resu i njihovu širu okolicu. Mirne gradske ulice ispunili su zaglušujući zvukovi eksplozija, sirena i teških granata.
Nasuprot brojčano nadmoćnijim i dobro naoružanim neprijateljskim snagama stajali su malobrojni, ali odlučni hrvatski branitelji. Iako su imali malo oružja i skromnu opremu, krasili su ih velika hrabrost, zajedništvo i nepokolebljiva odlučnost. Među njima su bili pripadnici 110. brigade, samostalne satnije „Cobre“, MUP-a, Narodne zaštite i 2. gardijske brigade. U teškim i neizvjesnim borbama branitelji su se morali povući sve do mosta preko Korane, na važnom ulazu u Karlovac. Na Turnju je tada oblikovana čvrsta obrambena crta koja je postala snažan štit grada Karlovca. Neprijateljske snage pokušavale su je ponovno i ponovno probiti, ali su ih hrabri branitelji zaustavljali i odbijali.
Tih je dana Karlovac bio izložen strašnom razaranju, a mnoge su kuće, zgrade i ulice ostale teško oštećene. U tim presudnim danima za obranu grada živote je izgubilo 36 branitelja i civila, dok su 184 branitelja bila ranjena. Iza snažnih eksplozija i porušenih zgrada ostali su duboki ožiljci koji su se dugo pamtili u srcima stanovnika.
Danas se s posebnim poštovanjem prisjećamo hrabrih ljudi koji su branili svoj grad i svoje domove u tim mračnim i opasnim danima.
Njihova hrabrost, zajedništvo i ljubav prema rodnom kraju ostaju trajna uspomena i podsjetnik na vrijednost mira i sigurnog djetinjstva.