RATNE GODINE

Sva stradanja, ubijanja i uništavanja kao da su davala još više snage djelatnicima škole koji su unatoč općoj opasnosti otklanjali štete i štitili školu od još većeg razaranja.

Školu su posjećivali stručnjaci iz raznih zemalja koji se bave proučavanjem utjecaja ratnih događaja na djecu i ostalih specifičnih posljedica i izvanrednih utjecaja te načina ublažavanja straha.

 Iz tog je razloga škola bila uključena u projekt « Psihološko – pedagoška pomoć učenicima pogođenih ratom » koji su zajednički vodili Ministarstvo kulture i prosvjete i UNICEF.

Tako je 1992. godine likovni rad jedanaestogodišnjeg učenika Krunoslava Mačeka na temu rata « postao » plakat kojime je bio oblijepljen grad Pariz.

     Zahvaljujući brojnim humanitarnim donacijama obnovljena su mnoga oštećenja i uređena je unutrašnjost škole ( uredski prostori, zbornica, nekoliko učionica, sanitarni čvor, kuhinja i blagovaonica ).

   Uređeno je i pročelje škole, krovište, limarija i gromobranske instalacije, kao i hodnik u prizemlju škole i dvorište iza škole.

Najviše su za obnovu bili zaslužni Općina Karlovac ( samodoprinosi građana Karlovca za zdravstvo i školstvo ), Gradsko poglavarstvo Karlovca, Rotary club iz Nizozemske, te gđa Emina Brickmann – Hasanefendić iz Amsterdama.

 Školska godina 1995./96. bila je nakon četiri ratne godine prva bez prekida nastave.

Dana 7. kolovoza 1995. godine sirene su posljednji put označile prestanak opće, a time i ratne opasnosti za grad Karlovac.

To je samo dodatno motiviralo učitelje i učenike da u slavljeničkoj 1996. godini još više ulože napora u razvijanje znanja, kulturnih i športskih aktivnosti, ali i da dostojno obilježe 100. obljetnicu školske zgrade.

Školu je pohađalo 623 učenika u 25 razrednih odjela, a o njima je brinulo 38 učitelja i 11 ostalih djelatnika škole.

Učenici su dolazili iz sljedećih MO: Zvijezda, Korana – Rakovac, Gaza, Mostanje, Udbinja i Gornje Mekušje.

Na završetku školske godine, 26. lipnja 1996., bila je obilježena 100. obljetnica škole misom zahvalnicom, otvorenjem izložbi, svečanom sjednicom Učiteljskog zbora i kulturno – umjetničkim programom, a pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa i gđe ministrice Ljilje Vokić.

Postavljena je i obnovljena bista Dragojle Jarnević oštećena u ratnim razaranjima, rad inženjerke Drašković.

U dugoj povijesti naše škole bilo je mnogo događaja koji su obilježili povijest naše škole. Svako razdoblje svojim je okolnostima mijenjalo lice škole.

1580.g utemeljena je prva Dječačka škola odmah nakon izgradnje crkve Sv. Trojice. U grad su došli Franjevci koji su preuzeli  brigu o opismenjavanju  i školovanju karlovačke djece.

1691. nastava se održava u prostorijama samostana. Na prijedlog generala grofa Bocka 1764. odlučeno je  da se uvede bolji red u  školstvo u karlovačkoj krajini. Pozvani su u Karlovac piaristi koji su podučavali mladež. Smjestili su se u dijelu vojarne u Frankopanskoj ulici otvorivši njemačke i latinske škole.

1792. Franjevci preuzumaju brigu o obrazovanju  i  ustrojavaju  šesterorazrednu gimnaziju.

19. st. donosi ubrzan razvoj karlovačkog školstva. Zakonom o školstvu 1874. uveden je hrvatski jezik kao nastavni u školu.

U šk. god. 1884./85. Dječačka škola se seli na 2. kat samostana otaca franjevaca.

1895./96. seli se u zgradu na Rakovačkoj cesti, ondašnjoj Jelačićevoj bašti,  gdje je bila smještena Viša djevojačka škola.

2.rujna 1896.  bila je  svečana posveta nove zgrade,a njeni ravnatelji kroz 19. st. su  bili Davorin Trstenjak, Vinko Blažeković i Josip Šnajder. Bila je to tada najraskošnija škola u gradu, posjedovala je vrt za praktičnu nastavu, 14 učionica, knjižnicu, dvije zbirke, ravnateljevu pisarnicu.

U prvom svjetskom ratu  školsku zgradu zaposjela je vojska, a ustanova je bila prisiljena stalno mijenjati  mjesto rada. 1918. učenici se vraćaju  u staru zgradu, a škola radi pod starim imenom.

U šk.god.1924./25. škola mijenja ime u "Državna dječačka narodna škola". U drugom svjetskom ratu škola se ponovno iseljava, a u zgradi utočište ponovno pronalazi vojska. 

1945./46. Djevojačka i Dječačka škola postaju OŠ Centar Grada.

Od 1953. škola postaje osmogodišnja . Dobiva ime "OŠ Ivo Lola Ribar". Zbog prevelikog broja učenika, škola se dijeli i jedan dio se seli u prostorije Obće pučke dječake škole u Radićevoj 31., gdje počinje raditi kao IV. osmogodišnja škola.

U šk. god. 1959./60.  dobiva ime ilirkinje Dragojle Jarnević.

Od 1956. do 1978. OŠ Dragojla Jarnević zauzima značajno mjesto među karlovačkim školama. Ustroj rada podložan je čestim promjenama.

U osamdesetima  izgrađena je OŠ Grabrik koja je bila u sastavu naše škole. OŠ Dragojle Jarnević tada je radila  u 5 školskih zgrada od čega su dvije bile područne škole.

Šk. god. 1991./92. bila je obilježena čestim prekidima  zbog zračnih i općih opasnosti. Naša škola je udomila u svojim prostorijama učenike i učitelje iz prognaničkih škola Skakavac i Turanj. 

Zgrada škole pretrpjela je ogromna razaranja čiju obnovu su pomogle humanitarne donacije.

U šk. god. 2006./07. obnovljena je kompletna zgrada škole. Opremljen je kabinet informatike i uveden novi nastavni predmet Informatika. Školu je povodom 110. godišnjice postojanja posjetio predsjednik RH Stjepan Mesić.

2016. škola je obilježila 120. godina postojanja svečanom Akademijom u gradskom kazalištu Zorin dom.

U šk. god. 2017./18. našu školu posjetila je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u sklopu projekta "Hrvatska čita".

Šk. god. 2019./20.   bila je  prepuna izazova. Zbog pandemije izazvane virusom Covid-19,  13.ožujka 2020. škola je prestala raditi u samoj zgradi škole i nastavu učitelji  organiziraju na daljinu iz svojih domova.