Dragojla Jarnević
učiteljica, književnica, planinarka
Lik i djelo naše Dragojle
Dragojla Jarnević, rođena 4. siječnja 1812. godine u Karlovcu, svojim je društvenim, političkim i književnim radom uvelike pridonijela redefiniranju položaja žene u društvu.
Naime, Jarnević možemo promatrati kao pionirku hrvatskog društva koja je među prvim ženama nadišla okvire kućnog prava i zakoračila na mušku društvenu pozornicu u vremenu kada je ženina djelatnost bila ograničena crkvom, djecom i kuhinjom.
Unatoč uniformiranom mišljenju prema kojem je muškarac društveno i političko biće, a žena svedena na spol i prirodno, Jarnević je u okviru ilirskog pokreta svojim radom dokinula rodno uvjetovani položaj društvenog autsajdera.
O mnogostrukosti njezinoga društvenoga djelovanja govori i činjenica da je bila učiteljica, književnica, guvernanta te planinarka.
U društveni život ona ulazi ponajprije kao književnica. Kao ilirika je počela objavljivati domoljubne pjesme u časopisu KOLO te najstarijem preporodnom književnom časopisu Danica ilirska, u kojemu je objavila svoju prvu pjesmu Želja za domovinom. Ubrzo nakon toga postaje najplodnija „Daničina“ pjesnikinja, sa sedam objavljenih pjesama, a potom i najčitanija pripovjedačica, nakon objavljivanja Domorodne poviesti, 1843. godine.
Tijekom života objavila je roman Dva pira dok su drame poput Veronike Desnićeve ili Marije kraljice ugarske izgubljene. Svojim se proznim tekstovima Dragojla ubraja u same začetnike/ce hrvatske proze. Naime, Dva pira predstavlja prve pokušaje pisanja romana kao književne vrste u razdoblju novije hrvatske književnosti.
Dragojlin Dnevnik, pisan u razdoblju od 1832. do 1874. godine, pruža nam izvrstan uvid u društveni položaj žena sredinom 19. stoljeća. Potrebno je istaknuti kako je dnevnik do 1838. godine pisan na njemačkom jeziku, međutim, u skladu s preporodnim idejama te otporu germanizaciji, Jarnevićka kao ilirka počinje dnevnik pisati na hrvatskom jeziku.
Dnevnik je fragmentarno objavljen 1958. godine pod naslovom Život jedne žene. Odabrane strane Dnevnika, a do objavljivanja cjelokupnog Dnevnika dolazi tek 2000. godine.
Na strancima Dnevnika očituje se njezina politička i javna angažiranost u strogim okvirima patrijarhalne dominacije.
Njezine su pjesme nailazile na podsmjehivanje ilirskih muževa, čak i od strane njezinih bliskih prijatelja, poput Ivan Trnski. Unatoč tomu, Dnevnik otkriva iznimno političku aktivnu Dragojlu. Tako se na njegovim strancima mogu pronaći razmišljanja o odnosu prema banu Jelačiću kao i osobni prikazi tadašnje političke situacije.
Pristupanje ilirskim idejama, zahvaljujući Ivanu Trnskom, uvelike utječe na kreiranje političkog identiteta Dragojle Jarneveć kao i njezine angažiranost kojim donekle uspijeva dokinuti razmišljanje o ženama kao „slabijem spolu“ čije djelovanje ne seže dalje od kućnog praga.